Nektarina je podvrsta breskve. Razlikuju se od breskve po glatkim plodovima (na kožici plodova nema dlačica). Ne voli jako hladne zime i ne uspeva u krajevima gde temperature padaju ispod -10 °C, što zavisi od sorte, ali i od fiziološkog stanja voćke. Najviše vode potrebno je od završetka cvetanja do kraja intenzivnog porasta plodova. Prvo navodnjavanje trebalo bi obaviti 10 dana posle cvetanja, ukoliko je proleće sušno, a nedostajale su i zimske padavine. Drugo navodnjavanje se obavlja početkom jula, u periodu najvećeg porasta vegetativnih organa, kada se formiraju cvetni pupoljci za narednu godinu i rastu plodovi. Treće navodnjavanje se obavlja početkom avgusta. Važno je za porast plodova, koji pristižu za berbu krajem avgusta i tokom septembra. Najvažniji hranjivi elementi za ishranu nektarine su azot, fosfor i kalijum. Tim hranivima zemljište mora biti dobro obezbeđeno, kako bi zasad dao visoku i stabilnu proizvodnju. Ako grane nisu izbile na potrebnoj visini, vrh sadnice treba skratiti pa će ispod mesta rezidbe poterati pupoljci od kojih će se tada moći formirati primarne grane, a još iste godine i one sekundarne. Grane koje izbiju prenisko na deblu mogu se odstraniti do kraja, a ostale grane i grančice je potrebno skratiti na dva pupoljka a potom ih naknadno, letnjom rezidbom odstraniti do kraja. Formiranje krošnje nastavlja se u drugoj i trećoj godini vegetacije, a kako ćemo to izvesti zavisi od toga koji smo uzgojni oblik odabrali.
Zimska rezidba nektarine izvodi se u vreme mirovanja (od opadanja lišća pa do početka vegetacije u proleće). Taj posao se ne radi kada su temperature ispod nule. Po pravilu, s rezidbom se započinje od sredine do kraja februara, ali u područjima s čestim proletnjim mrazevima biće najbolje pričekati s rezidbom kad vegetacija već krene.
Rane sorte odmah po berbi se transportuju na prodajno mesto. Plodovi kasnijih sorti se mogu skladištiti u podrumu i hladnjačama.